Hrvatska je zemlja raznolike i bogate prirodne baštine, a brojni EU fondovi nude sredstva za njenu zaštitu. Kako bi se od prvotne inicijative, proizašle iz ljubavi prema baštini, u lokalnoj zajednici došlo do uspješno provedenih i realiziranih projekata, potrebno je dobro poznavati cijeli proces u kojem se intepretira prirodna baština. U nastavku ćemo se osvrnuti na naša iskustva interpretacije i prezentacije prirode u sklopu Projekta integracije u EU Natura 2000.
Prije nekoliko dana dočekala su nas dva telefonska poziva. Za potrebe ovog teksta, osobe koje su nam se javile mogu se zvati gospodin Hrvoje i gospođa Hrvojka. Ne poznaju se, on je načelnik male općine smještene na rubu gorske Hrvatske, a ona vodi turističku zajednicu na jednom od otoka. Zajedničko im je što žele od prirodnih ljepota svoga kraja učiniti dobru priču. Gospođa Hrvojka se od te želje još nije maknula, dok je gospodin Hrvoje aplicirao na jedan od europskih fondova i njegov projekt nije zadovoljio. On je ljut, ona je zbunjena. Kako im pomoći? Srećom, vijesti su više nego dobre: u Hrvatsku kao novu članicu Europske unije u posljednjih nekoliko godina usmjerene su brojne linije financiranja prirodne baštine. Za početak pokušajmo odrediti koja područja obuhvaća prirodna baština.
Prema UNESCO-ovoj Konvenciji o Svjetskoj kulturnoj i prirodnoj baštini, prirodna baština označava spomenike prirode koji se sastoje od fizičkih ili bioloških formacija ili grupa takvih formacija, a imaju svjetski izuzetnu vrijednost s estetskog ili znanstvenog gledišta. Nadalje, u prirodnu baštinu ubrajaju se geološke, fizičko-geografske i točno određene površine koje predstavljaju staništa ugroženih vrsta životinja i biljaka od svjetski izuzetne vrijednosti s gledišta znanosti te zaštite i očuvanja prirode. Tu su i znamenita mjesta prirode koje su od svjetski izuzetne vrijednosti s gledišta znanosti, zaštite i očuvanja prirode ili kao prirodne ljepote. Hrvatski Zakon o zaštiti prirode određuje 9 kategorija prostorne zaštite. Najljepša i najvrednija područja zaštićena su u 8 nacionalnih parkova i 11 parkova prirode, dok županijskim zaštićenim prirodnim područjima upravljaju njihove Javne ustanove. No, tako određena administrativna struktura još uvijek je daleko od jamstva da će naši sugovornici uspjeti. Prirodi osim zaštite treba i − interpretacija.
Prema definiciji Freemana Tildena, oca interpretacije baštine, ona podrazumijeva edukativnu aktivnost čiji je cilj otkriti značenja i odnose baštinskih vrijednosti korištenjem predmeta, izravnim kontaktom i ilustrativnim medijima, pri tom ne komunicirajući samo puke činjenice, već prenoseći njihov značaj na prilagođen način za različite grupe posjetitelja.
Do 2020. godine kroz operativni program “Konkurentnost i kohezija” koji je dio Europskog fonda za regionalni razvoj, Republika Hrvatska moći će ulagati sredstva u različita područja, a iz područja prirodne baštine financiraju se ulaganja u objekte i infrastrukturu za edukaciju o prirodi, multimedijske prezentacije, digitalne ekspozicije, informativne i edukativne ture, inicijative za obrazovanje i podizanje svijesti javnosti te nove inicijative i suvremeni oblici interpretacije prirode. No, tim informacijama valja dodati ono što je za naše cijenjene sugovornike s početka ovog teksta presudno: samo kvalitetno pripremljeni baštinski projekti ocjenjuju se kao održivi i isplativi. Ali, kako kvalitetno pripremiti projekt za financiranje? Problem nastaje već kod postavljanja kriterija od strane fondova za financiranje baštinskih projekata poput interpretacijskih centara. Najčešće se još uvijek arhitektonska dokumentacija smatra dovoljnom za uspostavljanje spomenutih centara. No, kako bi se centar kvalitetno mogao uspostaviti, prije izrade idejnog arhitektonskog projekta potrebno je izraditi interpretacijski plan koji je temelj za uspostavljanje interpretacijske infrastrukture. Takav plan sastavni je dio idejnog i izvedbenog rješenja stalne izložbe i interpretacije na otvorenom.
U razdoblju od 2013. do 2016. godine naš tim radio je na razvoju interpretacije i prezentacije prirode u sklopu Projekta integracije u EU Natura 2000. Projekt je provodilo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (danas: Ministarstvo zaštite okoliša i energetike), a integracija u europsku ekološku mrežu EU Natura 2000 bila je jedan od uvjeta pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Projekt je financiran zajmom Svjetske banke i bio je to prvi projekt u Hrvatskoj koji je sustavno pristupio interpretacijskom planiranju.
Kroz trogodišnje razdoblje nastalo je trideset različitih interpretacijskih planova. Izrađena je izvedbena dokumentacija za razvoj osam posjetiteljskih centara, pet interpretacijsko-edukacijskih centara, te jedan prijemni i jedan edukacijski centar. Osim posjetiteljske infrastrukture u zatvorenom, u sklopu projekta izrađena je i dokumentacija za sedam edukativnih staza i jednu mobilnu aplikaciju, te sustav signalizacije i interpretacije na otvorenom za mrežu zaštićenih prirodnih područja Hrvatske s jedinstvenim vizualnim identitetom “Parkovi Hrvatske”.
Naš multidisciplinarni tim za interpretaciju i prezentaciju prirode sastojao se od muzeologa − interpretatora baštine, te dizajnera specijaliziranih za različita područja dizajna kao što su grafički, produkt, IT i multimedija dizajn i dizajn rasvjete. Danas posjetitelji mogu posjetiti “Rodnu kuću rijeke Kupe” i “Goransku kuću znanja” u Nacionalnom parku Risnjak, “Podzemni grad Paklenice” u Nacionalnom parku Paklenica, “Kuću za brodice” u Nacionalnom parku Brijuni, “Lugarevu kuću” u Nacionalnom parku Krka, “Planinsku igraonicu” u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, “Mali Sakadaš” u Parku prirode Kopački rit, dok ostali projekti još čekaju svoju fazu financiranja i realizacije.
Planiranje projekata interpretacije baštine donosi brojne dobrobiti lokalnim zajednicama i posjetiteljima zaštićenog područja prirode. Ona dugoročno utječe na unapređenje ekonomske, kulturne i socijalne održivosti mjesta, obogaćuje doživljaj i iskustvo posjetitelja, te podiže svijest posjetitelja o njegovoj ulozi u zaštiti i očuvanju prirodnih vrijednosti. Poticanjem brige i interesa posjetitelja za zaštićeno prirodno područje, interpretacija doprinosi smanjenju uništavanja ili oštećivanja prirodnih vrijednosti.
Projekti interpretacije baštine imaju veliku podršku od strane javnosti, a kod lokalnih stanovnika pobuđuju osjećaj ponosa prema zemlji ili regiji, lokalnoj i nacionalnoj kulturi i baštini. Tako posložena priča o prirodnoj baštini potiče poduzetništvo i povećanje turističke ponude nekog mjesta, generira nova radna mjesta, kao što su interpretatori i turistički vodiči, zaposlenici u novootvorenim centrima za posjetitelje, zaposlenici na održavanju tematskih i poučnih staza, proizvođači rukotvorina i suvenira…
Na kraju telefonskog razgovora s početka teksta, gospodin Hrvoje i gospođa Hrvojka odlučno su prijavili izradu interpretacijskog plana na fond, sretni što će sadašnje i buduće generacije lokalnog stanovništva i posjetitelja moći uživati u očuvanom bogatstvu Hrvatske prirodne baštine.
