Novo ruho Novih dvora

Što je muškarac bez Muza? 

Pritom nisu samo umjetnici ti kojima treba pomoć mitskih božica. U njihovom društvu jednako se dobro osjećaju i znanstvenici i izumitelji, ali i političari, vojskovođe, državnici… Kako? Saznat ćete na ovim stranicama posvećenim snažnim, iznimnim, inspirativnim i izvanrednim muškim osobnostima kojima je zajedničko da su svojim djelom postali neraskidivi dio baštine.

Nikola Tesla, Ivan Meštrović, ban Josip Jelačić još za života postali su važni simboli, a danas u modernom dobu postaju dio projekata koji se bave interpretacijom njihovih djela, postignuća i značaja te osobnih priča, djelujući na snažnom povezivanju s lokalnim, nacionalnim i europskim identitetom.

Izazovi – unatraške 

Gotovo jednako onako složeno kako je tijekom svog života ban Jelačić nailazio na brojne vojne, političke i osobne izazove, tako smo se i mi suočili s mnoštvom pitanja i često sučeljenih potreba i želja u osmišljavanju plana kreiranja kompleksa Novih dvora.

Zdanje u kojem je s obitelju obitavao ban Jelačić jedinstveni je primjer kulturne baštine ogromnog potencijala za stvaranje nove iznimne turističke atrakcije u neposrednoj blizini Zagreba. Grad Zaprešić prepoznao je Nove dvore kao idealan prostor koji svojom pozicijom i povijesnom označenošću pruža izvanrednu priliku da Zaprešić izgradi svoj identitet temeljen na duhu mjesta. Isto tako, prepoznali su nas kao suradnike i povjerili nam zadatke izrade studija Plan upravljanja kompleksom Novih dvora, nakon čega je uslijedila izrada Krovnog interpretacijskog plana kompleksa Novi dvorite Idejno-konceptualnog rješenja stalne izložbe u Dvorcu.

No, u odgovoru na pitanje kako to učiniti nije manjkalo izazova za „Novo ruho Novih dvora“ (kako glasi puno ime projekta).

U ovoj smo priči u početnom promišljanju krenuli – unatraške, posvećujući pozornost onom zadnjem trenutku, kad već budu odrađene sve faze projektne dokumentacije, kad se sve planirano realizira i kad se uz svečanost otvorenja prvi posjetitelji upute u razgledavanje. Pitali smo se na koji način će Novi dvori živjeti ili, konkretnije, kako će se upravljati Novim dvorima kad sve bude gotovo?

Obrat nije nimalo slučajan. Naime, dosadašnja iskustva davala su nam brojne primjere zbog čega je to pitanje ključno i presudno.

Baltazarova formula

Što zbog nedostatnog stručnog kadra, nedovoljne usmjerenosti i spremnosti na potrebnu dodatnu edukaciju za djelatnike u kulturi i turizmu, što zbog općeg lošeg stanja u državi u kojoj se na pitanje „kako ćemo?“ kao odgovor najčešće nudi sintagma „nekako ćemo“, čak i idealno zamišljen i realiziran projekt lako zapadne u teškoće.

Kao rješenje nametnulo se Veleučilište „Baltazar“, smješteno upravo u Zaprešiću, na kojem djeluje i Studij menadžmenta u kulturi. Jedna je od vizija projekta „Novo ruho Novih dvora“ da taj studij sa svojim profesorima i studentima bude korisnik prostora u Novim dvorima. Oni će kroz studijski program i praksu te razne studentske projekte sudjelovati u kreiranju programa i brinuti se za njihovu održivost, isplativost i inovativnost. S tim oblikom suradnje Novi dvori imali bi priliku formirati se u Centar za edukaciju u baštini i služiti kao primjer dobre prakse u smislu privatno-javnog partnerstva, umrežavanja s lokalnim dionicima te organizacije i provođenja programa od koristi za lokalnu zajednicu i stručnu javnost.

Povezivanje prošlosti i sadašnjosti

Drugi izazov nije bio ništa manji, a dijelom je isprepleten s prethodnim. Riječ je o održivosti Novih dvora. Treba imati na umu da je riječ o kompleksnom prostoru, čini ga prostrano zemljište od 370.000 m2 s park-šumom Hrastovac i perivojem te 15 građevina kompleksa s ukupnom površinom od 12.500 m2.

Spomenuti kompleks kao i osam građevina upisano je kao nepokretno kulturno dobro u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. To znači da u smišljanju i realizaciji projekta valja poštivati konzervatorske smjernice, a s obnovom i dodjeljivanjem nove namjene pojedinim građevinama poštivati duh mjesta i baštinsku vrijednost građevina.

S jedne strane poštivanje povijesti, s druge njeno povezivanje sa sadašnjošću znači da novoosmišljene funkcije građevina i nove programske aktivnosti moraju osigurati održivost cijelog kompleksa: financijsku, institucionalnu, okolišnu…

Financijska treba namaknuti prihode za operativne troškove i troškove održavanja. Institucionalno valja osigurati podršku i suradnju s partnerima i lokalnim stanovništvom te umrežavanja kako bi osnažili projekt i osigurali pozitivne rezultate. Okolišna održivost okrenuta je prema zaštiti prirode, održavanju i uređivanju zelenih površina te inovativnim rješenjima arhitekture okoliša koja koristi prirodne i biorazgradive materijale. I na kraju, provedba projekta mora donijeti pozitivne promjene na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Sve to zajedno treba služiti promicanju javnih i drugih politika kako bi u konačnici projekt opravdao sredstva iz fonda Europske Unije.

Sablja i citoyen

Izazovima tu nije kraj. Sljedeći je vezan za zbirku predmeta Josipa Jelačića. Ta se zbirka čuva u Povijesnom muzeju u Zagrebu i nije dostupna za korištenje na stalnoj izložbi u Dvorcu. Rješenje za to nudi −interpretacijski plan. S novim tehnologijama, medijima i alatima interpretacije nedostatak zbirke nije nerješiv problem.

Predmeti (pa tako i banove sablje, knjige, portreti) govore tek kad su na pravi način smješteni u kontekst, zato smo planiranje stalnog postava, osim na bana, njegovu obitelj i život u Novim dvorima, usmjerili na ključne univerzalne vrijednosti poput teme ljudskih prava i sloboda. To su vrijednosti koje počinju jačati u vrijeme banovanja Josipa Jelačića, to je početak građanskog i demokratskog društva, a jedna od ključnih odluka ona je o ukidanju kmetstva. Priča o razvoju modernog društva dio je poruka koje prenosimo posjetiteljima. Bez tih vrijednosti sadašnjost je nezamisliva, a njihov početak vezan je za Europu sredinom 19. stoljeća.

Bile su to godine prekretnice. Neki od glavnih europskih gradova −Pariz, Beč, Venecija, Berlin, Budimpešta −u to doba vriju od nemira i revolucija čiji su nositelji pripadali svim društvenim slojevima. Bili su to građani, silni obrtnici, trgovci, nezaposleni radnici i seljaci, čak i plemići, a njihovi zahtjevi ovisili su o pripadnosti pojedinoj skupini. Na europskim ulicama tada su se čule socijalističke, protukapitalističke i protufeudalne ideje (zahtijevale su se političke, društvene i gospodarske promjene). Odjeci revolucije u europskim gradovima proširili su se i na kolonijalne zemlje, pa se javljaju prve revolucije protiv ropstva, rasizma i sl.

Ideja građanskog prava naslijeđe je europskog prosvjetiteljstva i liberalizma. Od 17. stoljeća postajala je dijelom političkih programa liberalnoga građanstva. Francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina(1789.) donosi popis klasičnih prava građanina (droits du citoyen): pravo na sudjelovanje u donošenju zakona, jednakost pred zakonom, jednaka dostupnost javnih službi, sloboda vjere, misli i govora, zaštita osobe od nezakonita uhićenja…

Građanske revolucije u to vrijeme nisu zaobišle ni Hrvatsku koja je tada bila pod vladavinom Habsburške Monarhije na čijim su prostorima revolucionarna gibanja zahvatila, uz sjeverne talijanske pokrajine, Austriju, Ugarsku, Češku, Slovačku, Transilvaniju i Hrvatsku. Njihovo osnovno obilježje u tim zemljama bili su, uz zahtjeve za društvenim promjenama i liberalizacijom društva, snažne nacionalne težnje pojedinih naroda, kao na primjer Čeha, Mađara, Hrvata, Srba u Vojvodini i drugih.

Vizija za novi dom

Kako se u tim previranjima našao Josip Jelačić? U kojim je okolnostima prošao put od časnika do pukovnika? Koje je pozadina njegovog imenovanja za hrvatskog bana 1848. godine? Na koji se način danas tumači njegova uloga u revolucionarnim zbivanjima te godine? Kako iza velikih povijesnih kulisa izgleda njegovo ljudsko postojanje? Njegove ljubavi i bolesti, dokolice i napori, veselja i tugovanja?

Posjetitelj „Novih dvora“ u Zaprešiću dobit će iscrpne i nimalo jednoznačne odgovore na ta pitanja. Nešto jednostavnije je odgovoriti kako je jedan ban uopće došao u Zaprešić.

Kako nije imao vlastiti posjed, a to je bio uvjet da bude banom u sklopu austrijske monarhije, dobio je od cara Franje Josipa 400.000 forinti ne bi li sebi pribavio dom. Nakon traganja za idealnim mjestom, ban je naišao na gospodarsko imanje nedaleko Zagreba, s manjom kurijom iz 17. st. – Curia Nova. Odmah je imao za njega i bansku viziju: proširiti kuriju i preurediti je u veličanstveni dvorac, urediti oko njega romantičan perivoj. Kupio je imanje od grofa Erdödyja i namjeru proveo u djelo.

Između dviju krajnosti

No, priča o banu i njegovim dvorima ne staje na tim povijesnim i osobnim koordinatama: Novi dvori žive svoj novi život, ovaj put na velikoj mapi europskih interpretacijskih središta. Početkom ove godine naš je tim na nju ucrtao Nove dvore na konferenciji Interpret Europe održanoj u Koszegu u Mađarskoj.

Tema konferencije bila je Baština i identitet, a naša ideja bila je prikazati oblikovanje identiteta grada Zaprešića oko Novih dvora i bana Josipa Jelačića kao osobe koja je tamo ostavila najsnažniji trag.

Boravak u Mađarskoj bio je prigoda da s kolegama interpretatorima raspravimo o poimanju identiteta na primjeru bana Josipa Jelačića. Među ostalim, pokušali smo prikazati kako tumačenje povijesti utječe na oblikovanje kolektivne svijesti te kako različiti načini interpretacije mogu dovesti do percepcije jedne ličnosti kroz dvije krajnosti – pozitivnu ličnost, heroja i velikana te negativnu ličnost, krvnika i kukavice, što su neke od kvalifikacija s kojima je bio vrednovan ban Jelačić. Dok Mađari bitku kod Pákozda slave kao pobjedu, kao dan kada je ban Josip Jelačić kukavički pobjegao, za Hrvate je ta bitka završila neriješeno i ban je krenuo prema Beču, gdje je pomogao u slamanju bečke revolucije.

Umijeće dobre interpretacije leži i u tome da ukazujući na različite ocjene ne izgubi iz vida živa čovjeka i njegovu neraskidivu vezu s duhom vremena u kojem je živio i tlom s kojeg je potekao.