Iz naše radionice stižu dvije nove knjige, obje su dio projekta “Kulturna ruta bećarca i gange”, koji na suvremen i inovativan način promišlja vrednovanje baštine. Takve su i upravo tiskane monografija i kuharica posvećene ovim pjesničkim i glazbenim izričajima s UNESCO-ove liste nematerijalne baštine čovječanstva.
Od Božića do Nove godine,
Ja ću dobit barem čet’r kile!
Dvostih koji ste upravo pročitali, dio je svojedobnog blagdanskog hita tamburaškog banda, koji je, poput mnogih prije njih zagrabio u bogatu škrinju baštine bećarca, jednog od dva autohtona hrvatska tradicionalna izričaja, a od 2011. godine i perjanice na listi UNESCO-ove nematerijalne baštine.
Uz bećarac, kao sestrinsku ne samo pjesmotvornu nego i sveukupnu tradicijsku i svjetonazorsku vremensku kapsulu, u svjetsku baštinu uvršteno je i ojkanje, odnosno ganga kao njegova hercegovačka inačica.
Koju godinu kasnije dva su grada, Pleternica u Hrvatskoj i Tomislavgrad u Bosni i Hercegovini, svoju, od svijeta prepoznatu baštinu, povezali istoimenom kulturnom rutom. Projekt je u većem iznosu financiran u okviru programa INTERREG-IPA CBC, Hrvatska-Bosna i Hercegovina-Crna Gora u kojem su se partnerski uvezala dva spomenuta grada. Svaki je grad dobio trg posvećen bećarcu i gangi, te projektnu dokumentaciju za uspostavu muzeja dvaju napjeva.
Posrijedi je studiozan, multidisciplinaran posao koji je u ovoj godini, kao neku vrst preludija i smjerokaza, iznjedrio i dva vrijedna tiskana izdanja, s kojima se u ovom blagdanskom blogu, kao sudionici projekta želimo pohvaliti. Riječ je o monografiji i kuharici “Kulturne rute bećarca i gange”.
Dok prostorno osmišljavanje muzeja i trgova udružuje kreativnost arhitekata, muzealaca, interpretatora baštine i turističkih djelatnika, izdanje monografije i kuharice udružilo je sve one koji su kroz povijest, etnografskim bilježenjem i življenjem na brojnim razinama očuvali dva izričaja.
U tom smislu monografija i kuharica istodobno su moderno čitanje tradicije, ali i korisni vodiči i priručnici za doživljavanje baštine svim čulima: uhom, okom, mirisom, okusom i tijelom u pokretu. Name, iako se na prvu čini kako se bećarac i ganga obraćaju samo uhu i sluhu, njihov je utjecaj znatno cjelovitiji, oni suptilno preko svih šest čula (ako u njih ubrajamo i svijest) obuzimaju čitavo biće.
Stihovi potiču um, navodeći ga na novo i svježe poimanje zbilje, melodija u to upliće emocije, ritam u tradicijsku spiralu poziva tijelo upućujući ga u plesački dodir s drugim (ljepotom drugog, koja se prije svega očituje oku). Za miris i okus brinu se baštinici autohtone trpeze, koja se od iskona s bećarcem i gangom uvezala u neprekinuto i posebno slavljenje života i zajedništva.
S takvim pristupom tim okupljen pod okriljem Muza priredio je tekstove u monografiji i kuharici. Priređivač prve je novinar Josip Antić, a autor kuharice, znameniti gastro znalac, publicist Radovan Marčić. Urednica knjiga je naša Dragana Lucija Ratković Aydemir.
Što čitatelju i posjetitelju budućih muzeja nude monografija i kuharica?
Monografija nije zamišljena kao teško i visokoumno i samo stručnjacima prohodno štivo, naprotiv. Ona na više od 230 stranica oko glazbenih fenomena tekstom i vizualno bogato služeći se različitim stilskim izričajima (stihom, esejom, reporterskim zapisom, povijesnim svjedočanstvom, ali i autentičnim zapisima iz davne svakodnevice) plete raznoliku turističko-kulturnu priču na ruti od Pleternice do Tomislavgrada. Ona je poziv na putovanje, istraživanje, doživljavanje i uživanje u prirodi i društvu.
Kuharica pak sadrži autentične recepte “bećarskih i gangaških” jela, koje na sinestezijski način oživljuju fotografije Đorđa Stošića i začinski tekstovi Radovana Marčića. Za likovno oblikovanje obje knjige zaslužan je dizajnerski studio Beton.
“Ove dvije knjige kruna su velikog posla, one žele prenijeti emociju ljudi prema svojoj baštini i to ne samo na razini hrvatskog jezika. Budući da su prevedene i na engleski, one su neka vrsta baštinskog veleposlanstva jer će radost i vitalnost bećarca i gange prenijeti mnogo dalje i šire nego što su se najsmioniji, najčešće anonimni narodni pjesnici, usudili sanjati”, u dvije rečenice širu društvenu misiju tiskovina sažela je urednica Ratković Aydemir.
Ono što je osobito važno, obje su knjige nastajale u živoj interakciji sa stanovnicima prostora, u Tomislavgradu i Pleternici i njihovom širem prostoru, dakle na dokumentaran način. Za kuharicu svi su se recepti spravljali, fotografirali i jeli u OPG-ima i lokalnim restoranima. U kreiranju jela i prenošenju njihove povijesti i fenomena sudjelovalo je dvadesetak znalaca što profesionalnih kuhara, što domaćica uz stručnu pomoć i tumačenja antropologa i etnografa, od kojih svakako valja istaknuti Maju Žebčević Matić, autoricu Muzeja u loncu.
Kao neku vrst svjedočanstva da bećarac i ganga žive osobitim svakodnevnim životom svojih zajednica ovaj tekst uokvirili smo stihovima. Na početku teksta je, kao što smo istaknuli primjer novovjekovnog bećarca (Božićni bećarac tamburaškog sastava Gazde), a za kraj evo i jedne prigodne iz naroda izrasle gange:
Iđe Božić, iđu sveti dani
bit će nami bolje nego lani!
Na dobro vam došli blagdani i dok ih obilježavate sjetite se – bez baštine oni ni izdaleka ne bi bili tako očaravajući i srcu dragi.
Autor kuharice
Radovan Marčić
Autor monografije
Josip Antić
Fotografije
Đorđe Stošić
Likovno oblikovanje
Beton
